Njihov radni dan i ovaj put počeo je u sedam sati ujutro odlaskom u radionicu i zauzimanjem pozicija za radnim mašinama. Nije ih teško pronaći jer zvuk mašina čuje se daleko. Tako je bilo i tokom nedavne posjete. U pogonu „Željeznički transport“ zatekli smo radnu atmosferu. Bilo je vrijeme pauze, ali se i dalje predano radilo i započeti poslovi privodili su se kraju. To je ovdje, kako kasnije saznajemo, uobičajena praksa.

Iako je radionica bila puna dobro raspoloženih radnika većina njih nije bila spremna da o svom rudarskom životu i radu govore javno, ali smo kroz neformalan razgovor od njih saznali mnogo stvari vezane za proizvodni proces ovog pogona. Oni malo hrabriji stali su ispred nas i u nekoliko rečenica opisali svoj radni vijek od samih početaka do danas. Ponosno su pričali o svemu i imaju potpuno pravo na to.

Priča Nijaza Čolića počinje davne 1983. godine kada dobija posao NK radnika u jami. Poslije nekoliko odrađenih godina prelazi u Kolsku, gdje i dan danas radi kao bravar u veoma specifičnoj radionici u kojoj se proizvodi „od igle do lokomotive“. Posao ovdje možda nije težak kao onaj u jami, ali zahtijeva stalnu prisutnost i angažovanost kako ostali poslovi zbog kvarova ne bi trpjeli.

Ovdje su svi u stalnoj pripravnosti. Kvarovi su stvar trenutka i treba reagovati, jer mi posjedujemo i neke od najstarijih mašina za kojih više nema orginalnih rezervnih dijelova. Sve je u našim rukama i našem umijeću. Iako nas nema dovoljno i takve poslove obavljamo bez problema. Nažalost situacija po pitanju broja radnika nije zadovoljavajuća, a nije se znatno popravila ni prijemom novih. Ovdje je došlo samo nekoliko radnika, a posljednjih godina otišlo ih je mnogo više. Iz tog razloga moramo biti kao jedan i međusobno imati povjerenja ukoliko želimo posao obaviti kako treba i zdravi otići kući. Poslovi su teški, ali uprkos tome do sada nisam imao nijednu težu povredu na radu, a i odnos sa kolegama je uvijek bio dobar. Odlazili su i dolazili mnogi, desila se smjena generacija, ali problema u međuljudskim odnosima nikada nije bilo - kaže nam Čolić.

Istog dana razgovarali smo i sa Mehmedom Dostovićem, zaposlenikom ovog pogona koji radi na poziciji VK mehaničara. Radi, kako kaže, na svim poslovima u pogonu.

Ono što je posebno zanimljivo i pohvalno kada je Mehmed u pitanju jeste činjenica da je invalid rada, ali da uprkos tome i dalje obavlja poslove kao i svi drugi radnici.

Nikada se nisam žalio niti tražio da mi se utvrđuje postotak invalidnosti. Osjećam se sposebno i zdravo i dok je tako nema potrebe za poštedama. Zdravlje me dobro služi i za svih ovih devet godina nisam uzeo ni dan bolovanja. Kada je posao malo teži moje kolege mi uvijek priteknu u pomoć, a ni ja se ne štedim kada su oni u pitanju i pomognem najbolje što znam – kaže Mehmed.

Da je Mehmed prvenstveno dobar čovjek i drug vidjeli smo na licu mjesta kada se tokom razgovora oko nas okupilo 5-6 njegovih kolega, koji za njega imaju samo riječi hvale. Kažu da je vrhunski majstor i da boljeg od njega nemaju. Razumije se apsolutno u sve poslove i uvijek je tu da interveniše kada „zakoči“. Intervenicija je bila potrebna i u trenutku razgovora tako da smo bili prinuđeni brzo se pozdraviti.

Posmatrajući ovu ujedinjenu grupu ljudi kako odlazi i zauzima svoje radne pozicije, mogao se steći utisak da se radi o jednoj zdravoj zajednici, skromnim, solidarnim i zadovoljnim ljudima. To i jeste jedina istina, jer Rudari nemaju vremena za mržnju i zavist.

Da zajednička snaga daje pozitivne efekte mišljenja je i rukovodilac pogona Davorin Zarić, koji kaže da nema nikakvih problema sa svojim radnicima i da iz tog razloga nije teško situaciju držati pod kontrolom i odgovoriti na sve postavljene zadatke.

-Što se tiče stanja u pogonu ja sam zadovoljan, jer smo u svakom momentu spremni obezbijediti prevoz na odrediše za svaku iskopanu tonu uglja. Redovan servis i kvalitetno izvođenje popravki u vlastitoj režiji jedan je od ključnih razloga ovakvog stanja – kazao je Zarić.

Iako okupirani svojim poslovima kada god su u prilici rudari priteknu u pomoć i kolegama iz drugih pogona. Tako već nekoliko mjeseci unazad ekipe iz „Željezničkog transporta“ idu na Separaciju kako bi pomogli u čišćenju i održavanju pogona, jer kako kažu, nije bitno o kojem pogonu se radi sve je to Rudnik.