U prostorijama Radničkog doma uz ručak i muziku i ove godine organizovana je svečanost za 69 radnika Rudnika koji su u toku 2019. godine stekli uslove i ostvarili pravo na penziju.

U znak iskrene zahvalnosti na datom doprinosu, radu i naporu koji su decenijama ulagali u razvoj i stabilnost preduzeća, na samom početku druženja prisutnima se obratio Emir Rahmanović, predsjednik komisije za ispraćaj penzionera.

U ime kolektiva i u svoje lično ime penzionerima je uputio čestitke uz želju da u zasluženoj penziji dugo uživaju.

Takođe je u ime domaćina uručio i prigodne poklone koji su rudnička tradicija, obzirom da ručne satove sa posvetom i rudarske štapove penzionisani radnici u znak sjećanja dobijaju decenijama unazad.

U zasluženu penziju i ove godine otišli su kopači, vozači dampera, rukovodioci i majstori održavanja rudarskiih mašina, ali i konobari.

Grupa dojučerašnjih rudara odradila je dobar posao, neki uz pomoć beneficiranog staža, neki radeći puni radni vijek, a zajedničko im je to što će svi biti dio historije Rudnika, iz koga nose lijepe uspomene.

Dobar dio njih ovaj dan dočekuje s veseljem, drugi pak s dozom nostalgije, ali svi u razgovoru naglašavaju da sve stečeno kroz radni vijek duguju isključivo Rudniku.

Meho Blažević od prvog do posljednjeg dana radio je u jami „Omazići“. Davne 1988. godine počeo je raditi kao kopač, da bi uz savjestan, odgovoran i častan rad kroz godine napredovao i u penziju otišao sa mjesta rukovodioca. Na radnom mjestu je, kako kaže, vazda bio cijenjen i poštovan, kako od strane kolega, tako i od strane nadređennih. Zbog toga i nostalgija za prošlim danima, ali i nada da će se druženje sa bivšim kolegama nastaviti i dalje, posebno sada kada imaju više slobodnog vremena.

Na trenutak se svojih početaka prisjetio i Džafer Rahmanović, koji je takođe radni vijek proveo u jednom pogonu. Radnik Separacije je od 1978. godine. Za svoj dugogodišnji rad je, kako kaže, mnogo puta nagrađen. Svojevremeno je proglašavan i za Zaslužnog člana društva, istaknute nagrade koju Rudnik svake godine dodjeljuje najboljim pojedincima.

Ono na što je posebno ponosan jeste činjenica da je radni vijek odradio bez ijedne povrede i da danas u penziju ide sa dobrim zdravljem. Kako kaže u Rudniku ima dosta čestitih i dobrih mladih radnika koji će u bududćnosti nastaviti da razvijaju ovo preduzeće.

Nema boljeg rudnika od našeg, svoj razgovor počinje Mehmedalija Zejnilović, penzionisani radnik pogona „Standard i usluge“. Plaće, regres i višak smo godinama unazad dobijali na vrijeme, što je rijetkost u mnogim preduzećima. U penziju danas idemo sa redovno uplaćenim doprinosima, tako da u miru možemo čekati i prve čekove.

Kolege će kako kaže nedostajati, ali nove životne navike i poslovi će upopuniti slobodno vrijeme.